31
Jan
2017
3
Galjina Foto

Blogu naš nasušni

„Daj nam danas…“, slobodno bi mogla da bude mantra, a ja sam, čini mi se, dobila potvrdu one stare: da hleba bez motike može, a još bolje istog preko pogače.

Preterala bih kad bih rekla da svi pišu neke blogove, ali….nekako mi se čini da je tako. Zainteresujem se ja i počnem da čitam, sve u nadi da ću naći nešto pametno i nešto korisno, kad, avaj! Sve sam ja to drugačije zamišljala, a prvi susret sa blogom kao takvim imala sam preko bloga B92, gde je pisala moja drugarica. Pisala je lepo, pisala je priče iz života i postala VIP blogerka. Nije mala stvar, a ja sam, kao i veliki broj onih koji su je čitali, uživala. Žena jednostavno zna da te zainteresuje, da te u žicu dirne i da ti one fine treplje na duši malo razduva. Ali, toga više nema.

Sad čitamo: Kako do posla, Kako se obući, Kako naći dečka, Kako naći devojku, Da li je bolje četkom ili sunđerom naneti podlogu za šminku. Nije to nekorisno, ali je dosadno. A, čujem da neki tako i zarađuju!

Ne lezi vraže, otišla sam da i to čudo vidim i čujem nešto pametno iz usta ljudi koji hleb zarađuju na taj način. Potrošila sam celo poslepodne, naslušala se svega istog ili sličnog, čarobnu formulu dobila nisam, a boga mi ni njene osnove. Saznah za osnovno pravilo: SAMO PIŠI i to od jedine dve osobe koje nisu spominjale klijente, a i znam ih lično, i znam koliko su se g….a najele pre nego što su zaradile neke pare pišući, uglavnom za druge. Ostalima su uglavnom puna usta klijenta, potrage za istim, broja karaktera i formiranja cena. Nije da je to nekorisno i da te informacije ništa ne vrede, ali ako malo mućneš glavom i sam dođeš do istog zaključka. Tamo sam ponovo saznala drevnu istinu da je vreme najdragocenija roba, a ranije da je emocija nešto što nam svima u današnjem vremenu jako nedostaje, i da je na tržištu emocija među najtraženijim „artiklima“. I opet sam na početku. Znači, emotivno pisati o problemima pronalaženja posla i emotivno pisati o novom zaposlenju. I čekati da novac počne da kaplje…..I onda, leba preko pogače i bez motike.

Ej, ljudi, pa napisala svoj prvi blog! Živeli!

 

Do leba bez motike put je dug, a često ga i nema. Mi vas učimo da svojim radom ostvarite snove, zaradite keš, postanete ljudi i sačuvate emotivnu stranu vaše ličnosti. Ako je nema, napravićemo je. Talenat se stiče radom, dobri blogovi besomučnim pisanjem, dobri filmovi snimanjem i poznavanjem gramatike filmskog jezika, dobri govornici vežbom. Dođite! UZUDIM vas čeka, ako već niko drugi neće.

 

Leave a Reply